Priča o Golom otoku do danas je toliko puta ispričana, iz toliko ideoloških pozicija, da se nekima može činiti kao da zapravo i nikada nije ispričana.

Stoga ni jedan novi pokušaj nije nevažan – pogotovo kad dolazi iz ponešto drugačijeg rakursa. Upravo to je napravio fotograf Darko Bavoljak u proljeće u sklopu likovnog ciklusa »Excentar ili slike vremena« u Studiju Račić, kada je predstavio svoj poludovršeni dokumentarni film »Goli otok«, tada uklopljen u postav slika Alfreda Pala.

Upravo ovih dana u kinu Tuškanac mogla se vidjeti i neslužbena projekcija tog filma za suradnike i prijatelje. Film pokušava spojiti Goli otok kao svojevrsno nesvjesno socijalističkog sustava i umjetnost Alfreda Pala koji je u dva navrata bio politički zatvorenik na otoku, od 1949. do 1950. te od 1951. do 1954. godine.

Iako autor napominje da nije riječ o konačnoj verziji filma, i premijera će biti održana tek kasnije u jesen, u »Golom otoku« naziremo sasvim jedan drugačiji autorski pristup temi, možemo čak reći lišen političke pozadine i koncentriran isključivo na ljudsku dramu.

Na neki način ono neizrečeno o Golom otoku Bovuljak pokušava otkrivati kroz Palovu umjetnost (ali i kroz mnoge druge aspekte posttraumatskog nošenja s godinama provedenim na otoku), te odaje posvetu ne samo njemu nego i svim ostalim zatvorenicima.

Još u proljeće prilikom postavljanja izložbe u Studiju Račić, Bavoljak je na sljedeći način objasnio tu namjeru da kroz Pala ispriča priča o Otoku, i obratno: »Pokušali smo napraviti jedan presjek, jer smatram da se od prve slike koja je nastala nakon Golog otoka do nekih slika iz sedamdesetih Alfred Pal zapravo čitavo vrijeme bavi Golim otokom. Dakle, traumama koje su tamo izazvane, čudovišta, fantazmagorija, nemani koje izviru iz tih njegovih slika su i danas prisutne u njegovu radu.«

Osim režije, Bavoljak je i napisao scenarij i stao iza kamere, a pokazuje se kao vješt pripovjedač, sposoban zadržati pažnju gledatelja i narativne konce čvrsto u rukama, te prići jednoj (ne)poznatoj tematici više autorski, a manje politički.
(Vjesnik – Vedran Jerbić)

Vaši komentari: